Orhideje - sve o njima

Orhideje spadaju u drugu najbrojniju porodicu biljaka na Zemlji, brojčano ih je nadjačala samo porodica trava. Trenutno broje 30 000 vrsta, a svake se godine toj brojnoj porodici priključi 200-injak novih vrsta. Pretpostavlja se da u prirodi postoji još oko 25 000 vrsta, odnosno hibrida, koje je ili će tek stvoriti čovjek.

Postoje velike razlike između vrsta u veličini, izgledu cvijeta i staništu što i ne čudi s obzirom na tako veliki broj pripadnika porodice. Iako su najpoznatije kao biljke tropskih područja, rastu na čitavoj planeti (osim Sjevernog i Južnog pola te pustinja). Čak se i Hrvatska može pohvaliti da na njenom području raste 130 vrsta orhideja koje su sve zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Ipak, dom najvećem broju orhideja je Ekvador.

Prema Darwinu, orhideje su na na vrhu evolucijske ljestvice, smatra ih izvrsno prilagođenim organizmima i često ih je koristio kao dokaz svoje teorije o prirodnoj selekciji i evoluciji, tj. za njega one su bile najbolji dokaz prirodne selekcije i prilagodbe koja osigurava produženje vrste.

Najveća orhideja (zovu je i tigrova orhideja, kraljica orhideja) teži  oko 900 kg, a dosiže visinu od 3 m. Odrasla biljka u prirodi, kada procvate, nosi i do 10 000 cvjetova. Raste na Sumatri, Maleziji, Filipinima. Nasuprot diva iz jugoistočne Azije, najmanja orhideja raste u središnjoj Americi (Kostarika) i „malena“ je zapanjujućih 0,5 cm. Cvjetovi su promjera 0,5 mm i vide se jedino povećalom.

U Ekvadoru, na andskim vrhuncima, otkrivene su vrste orhideja koje su noću okovane snijegom i ledom, a s dolaskom jutra i prvih sunčevih zraka kada se otopi snijeg, normalno rastu i uspijevaju unatoč surovim životnim uvjetima.Prvi puta se spominju u 3. st pr Kr, a spominje ih Teofrast i to isključivo zbog afrodizijačkih svojstava. Tijekom sljedećih stoljeća bile su simbol ljubavi, ljepote i raskoši. U srednjem vijeku koriste se kao lijek za mnoge bolesti, ali usprkos tome i dalje se smatraju najvažnijim sastojkom u pripremi ljubavnih napitaka. Prva orhideja unešena u Europu je vanilija (16. st). Do 18. st brojnost orhideaja u Europi je mala i relativno su nepoznate jer transport egzotičnih vrsta nije bio uspješan.

Vanilija- spada u porodicu orhideja. Koristi se kao afrodizijak i jedna je od rijetkih orhideja koja donosi jestiv plod. Vanilija je drugi najskuplji začin na svijetu (poslije šafrana), a evo i zašto:

-          Treba joj 4-7 godina da sazrije i tek tada stvara mahune

-          Oprašuju je isključivo pčele iz roda Melipona koji obitava samo u Meksiku (svi ostali proizvođači oprašuju vaniliju ručno!)

-          Cvjeta otprilike 2 mjeseca, a svaki dan se otvori samo 1 cvijet koji se mora oprašiti u roku 12h od otvaranja (osim u Meksiku, oprašivanje se vrši ručno)

-          Nakon oplodnje, mahuni treba 9 mjeseci da dozori- bere se ručno, a sve mahune ne dozrijevaju u isto vrijeme (više berbi)

-          Mahuna se suši 3-6 mjeseci i tek je tada spremna za prodaju

Od brojnih rodova iz porodice orhideja neki od rodova su Phalaenopsis, Dendrobium (singapurska orhideja), Cattleya, Miltonia (orhideja maćuhica- miriši!), Oncidium (orhideja zlatni tuš), Odontoglosum, Ludisia (dragulj orhideja- uzgaja se prvenstveno zbog zanimljivog lišća), Vanda, Paphiopedilum (Venerina papučica), Cymbidium  i mnogi drugi.

Oprašuju se isključivo kukcima ili pticama pa cvjetovi orhideja toliko liče na partnere svojih oprašivača da  čak i ljudi nasjedaju  na varku. Također, mogu opiti pčele, ali i „posuditi“ svoj miris pčelama da one na taj način privuku partnerice. Orhideja je nacionalni cvijet Singapura, ali određenu simboliku ima u svim zemljama tropskog pojasa, npr. na Hawajima se vjeruje da jedenje cvjetova orhideja osigurava da ćete se jednog dana vratiti na to otočje, u Kini su simbol plodnosti i vjeruje se da pomažu pri začeću, drevni Asteci vjerovali su da im napitak pripremljen od soka vanilije daje snagu...

Najpopularniji rod je upravo rod Phalaenopsis čiji cvijet izgledom podsjeća na noćnog leptira u letu pa se često zbog toga nazivaju orhideje noćni leptiri. Jedne su od najprodavanijih cvatućih lončanica u Europi, a i u Hrvatskoj. Nije zahtjevan za održavanje i svatko ga može uspješno uzgojiti. Najčešće se koriste za dekoraciju zbog toga jer cvjetovi dolaze u svim bojama duginog spektra (osim crne boje), a nerijetko traju i do 6 mjeseci. Cvjetovi su najčešće jednobojni, ali mogu imati pjege raznih oblika, rubove ili centar cvijeta drugačije boje, naglašenu nervaturu cvijeta- teško je i nabrojati sve moguće kombinacije boja. U vrtnom centru Kalia dosta su popularni mini Phalaenopsisi- novi su u ponudi i rjeđe se nalaze u trgovinama. Njeguje se na jednak način kao i klasičan Phalaenopsis, ali ostaje uvijek malen, maksimalna visina mu je 30ak centimetara. Od raznolike ponude Phalaenopsis orhideja u vrtnom centru Kalia, treba izdvojiti Phalaenopsis „jungle flower“. Dolazi u svim nijansama boja, s ili bez pjega, ali ga karakteriziraju sitniji cvjetovi, po veličini sličniji cvjetovima orhideja iz prirode.  

Odgovaraju mu svijetli prozori bez direktnog sunčevog svijetla (sjeverni ili istočni prozor je idealan).U slučaju direktnog sunca, prozor je potrebno zasjenjivati tijekom sunčanog perioda dana. Jedan od znakova da Phalaenopsis nema dovoljno svjetla je izostanak cvatnje i češća „proizvodnja“ keika. Keiko je zapravo mlada orhideja koja se javlja na cvjetnoj stabljici umjesto cvijeta. Kada razvije par listića, može se odvojiti od matične biljke te uz malo njege, procvjetati.

Zalijeva se potapanjem u vodu- cijela posuda se uroni u vodu i ostavi da odstoji 5-8 sati. Za to vrijeme supstrat (kora) u koji je orhideja posađena upije vodu, a svaki višak koji se naknadno ocijedi, treba ukloniti iz podloška ili ukrasne posude u kojoj je držimo. Ukoliko možete, za zalijevanje je najbolje koristiti kišnicu, a vodu iz gradskog vodovoda treba ostaviti neko vrijeme da odstoji budući da klor i previše kalcija ne odgovaraju orhidejama. Za vrijeme cvatnje obavezno ih treba prihraniti specijanim gnojivom za orhideje. Preporučujemo Valentin tekuće gnojivo za orhideje jer sadrži sve makro i mikroelemente potrebne biljci za rast te ga je lako dozirati. Bez dovoljno hrane, cvjetovi su manji, a i pupovi žute i otpadaju. Jednom mjesečno orhideje zalijte samo običnom vodom bez dodanog gnojiva da isperete zaostale nakupine minerala s korijenja. Phalaenopsis voli visoku vlagu zraka pa mu godi prskanje po listovima, ali nikako se ne preporučuje prskati cvjetove jer dobiju ružne pjege po laticama. Izbjegavajte prskati orhideje navečer jer je zbog pada temperature veća  mogućnost pojave gljivičnih bolesti.

 Nakon cvatnje, cvjetnu stapku treba odrezati ispod prvog cvijeta pa će, u slučaju da je orhideja dobro njegovana, na tom mjestu narasti novi cvjetovi. Ponekad se čitava cvjetna stapka nakon cvatnje osuši- tada se reže pri osnovi i nakon otprilike 3 mjeseca možete očekivati novu stapku i nove cvjetove. Česta pojava je da pupovi kod orhideja požute i otpadnu. Uglavnom , navedeno se događa iz dva razloga- prvi je nedovoljna gnojidba, a drugi je hladnoća. Za uspješan uzgoj Phalaenopsisa temperatura se ne bi smjela spustiti ispod 15oC. Budući da su uglavnom smješteni na prozoru, temperatura se može naglo spustiti i na taj način oštetiti pupove koji zbog toga žute i otpadaju. Pomoći može premještanje na južni prozor (ali samo zimi kada nema sunca!) ili da, za vrijeme ekstermno niskih temperatura, odmaknete Vaše orhideje od prozora. I kod transporta od trgovine do auta ili Vašeg doma, može doći do oštećenja cvjetnih pupova zbog hladnoće pa obratite pozornost na vrijeme koje je orhideja provela izložena tim nepovoljnim uvjetima. Srećom, par žutih i otpalih pupova ne znači da će se cijela orhideja osušiti- u najgorem slučaju, smanji se broj cvjetova, ali biljka će i dalje cvasti ukoliko ima dovoljno hraniva, stoga je još jednom potrebno naglasiti važnost gnojidbe.

Nakon cvatnje, ako je potrebno, orhideju možete i presaditi. Poželjno je da je presadite u proziran lončić (radi kontrole vlage i svjetla za korijenje)- također ih možete pronaći u Kaliji, a dolaze u dvije veličine. U prosjeku, orhideje se presađuju svake 3 godine, ali sami procijenite stanje Vaše orhideje i optimalno vrijeme presađivanja. U slučaju starog raspadnutog supstrata prekrivenom bijelom prevlakom, najbolje je da obavite presađivanje. Presadite je u specijalnu Valentin zemlju za orhideje koja se sastoji od idealnog omjera tresetnog supstrata i kore crnogorice . Staro, trulo i bolesno korijenje škarama odstranite, a potrudite se skinuti i što više stare zemlje (kore) s njega. Obavezno dobro zalijte orhideju prije presađivanja da ne oštetite korijenje. Korijenje slobodno ostane viriti izvan lončića, ne smije se rezati jer na taj način biljka gubi organ koji je hrani.

Najčešći štetnici orhideja su vunaste i lisne uši. Vunaste uši se najčešće javljaju u pazušcima listova prekrivene bijelom vunastom prevlakom. Pri kupnji bilo koje orhideje preporučljivo je provjeriti da na listovima nema uši, a najbolje je izbjegavati zaražene biljke. Rani napad vunaste uši možete probati zaustaviti mehaničkim odstranjivanjem (štapić omotan vatom ili tkaninom) no rijetko se može u potpunosti uništiti tog štetnika bez primjene nekog sistemičnog insekticida. Za pomoć pri odabiru i načinu primjene insekticida, obratite se u poljoprivrednu ljekarnu vrtnog centra Kalia. Ukoliko niste sigurni koji je štetnik napao orhideju, najbolje je da ga donesete sa sobom (ili barem fotografiju)- na taj način dobivate najbolji i najtočniji savjet (besplatno ;)!!).

Vrlo česta greška kod početnika u uzgoju orhideja je previše vode u supstratu. Ako Vaša orhideja ima mlohave, žućkaste listove- pustite da se supstrat prosuši i povećajte intervale između dva zalijevanja. Ako ne cvate- vjerojatno ima premalo svijetla.

Uz Phalaenopsis orhideje, u Kaliji možete pronaći i orhideje iz roda Cattleya. Osim zanimljivog izgleda, nisu zahtjevne za održavanje pa su izvrstan izbor za početnike u uzgoju orhideja. Posjeduju zračno korijenje, a stabljike su zadebljale u pseudolukovice koje služe kao  skladište vode. Prema zahtjevima oko njege i smještaja, slična je Phalaenopsisu- voli mnogo svijetla (ali ne i direktnog sunca), zalijeva se potapanjem kad se supstrat prosuši i sadi se u specijalnu mješavinu zemlje za orhideje. Razlike postoje u izgledu cvijeta (nema cvjetnu granu s više cvjetova, nego svaki cvijet izlazi iz pseudolukovice). Također, može se relativno lako razmnožavati dijeljenjem. Kada pseudolukovice ispune posudu, to se događa otprilike svake 2-3 godine, mogu se razdvojiti grupe od 5-8 pseudolukovica i zasebno zasaditi.

Jedna od najstarijih rodova orhideja, koji se u Kini uzgajao 500 g. pr. Kr., je rod Cymbidium. Vrlo često se može naći u cvjećarnama kao rezano cvijeće zbog velikih cvjetova. Pod uvjetom da se pridržavamo nekoliko osnovnih pravila, redovito cvjeta i izvrsno napreduje. Za razliku od dosada spomenutih orhideja, podnosi niže temperature zraka (zimi može podnijeti i do 7^oC), ali ljeti podnosi maksimum od nekih 30ak stupnjeva. Od proljeća pa do pojave prvih hladnoća može biti smještena na sjenovitoj terasi (podnosi jutarnje sunce), no treba im osigurati dobru cirkulaciju zraka i ovlaživanje da lakše prežive visoke ljetne temperature. Također, da bi procvjetala (obično cvate zimi) treba joj osigurati period niskih temperatura. Da bi potaknuli stvaranje cvjetova najbolje ih je smjestiti na neki svijetli negrijani hodnik. Nikad se ne smije dopustiti da se supstrat potpuno isuši pa je u ljetnim mjesecima potrebno zalijevati i do 2 puta tjedno. Najbolje uspijeva u malim lončićima pa se prilikom presađivanja ne smije izabrati prevelika posuda.

Vlatka Pavlinić, dipl. ing. agronomije
Kalia.com.hr